Vlaho Bukovac

0
474

Bila sam na prekrasnoj izložbi Vlahe Bukovca u Klovićevim dvorima. O njemu smo učili u osnovnoj i srednjoj školi ali mnogi su ga se sjetili tek kada je poster, inspiriran njegovim djelom “Moje gnijezdo”, postavljen na trošnu kuću tržnice Dolac.

Zbirka izložena u Klovićevim dvorima oduzima dah. Sam koncept izložbe je odličan. Počinje vremenskom crtom njegova života. Rođen je kao Biagio Faggioni u Cavtatu. S deset godina sa stricem odlazi u Ameriku kako bi se školovao i jednog dana tamo krenuo u koledž, ali umjesto u koledžu, nakon stričeve smrti, završi na Hearts Islandu, popravilištu za problematičnu djecu. Nije mu bilo jasno zašto, i kako mu se to dogodilo ali bar je “naučio engleski”. To su njegove riječi.

Vraća se u domovinu i kako bi zaradio za život počinje ploviti kao pomorac. Carigrad je bio inspirativan pa nastaje i njegovo prvo značajnije djelo “Sultanija” koje će, uz pomoć umjetnika i publiciste Mede Pucića, biti njegova karta do Pariza i profesora Cabanela na Akademiji. Ime mijenja u Vlaho Bukovac. Logično, u korijenu prezimena Faggioni je “faggio” što na talijanskom znači bukva.

Njegove riječi ispisane na zidovima muzeja, prekrasan su vodič kroz sve faze njegovog života i rada. Imala sam osjećaj kao da mi sam Vlaho priča o svom životu i dokumentira ga kroz svoje radove. Mogla sam ga zamisliti kao dječaka koji se nakon Amerike vraća brodom u Hrvatsku, slika brojeve na vagonima u Peruu, pokazuje s knedlom u grlu, svoju sliku lijeve “Ruke” u ogledalu, profesoru Cabanelu kako bi ga odobrovoljio da ga podučava, uživa u svom vrtu iza crkve Sacre Coeur koji u proljeće izgleda kao prekrasan buket cvijeća, voli svoju obitelj i slika njihove portrete dok oni strpljivo poziraju. Osjetila sam toplinu iskrenog prijateljstva i dubokog međusobnog poštovanja s Medom Pucićem, koji ga savjetuje, kako se čovjek, ukoliko nešto dobro radi, treba potruditi da se za njega i čuje, jer “ako se za tebe ne čuje onda neće biti ni para”.

Velika crvena soba muzeja asocirala me na eksploziju talenta i trijumf. Uspjeh na izložbi u Parizu.

Njegov cijeli život i rad vrlo su inspirativni. Životom pokazuje kako trebamo njegovati pozitivan stav prema događajima, njegovati iskrena prijateljstva, držati obećanja, vjerovati u svoje sposobnosti i boriti se ostvariti svoje želje. Njegovo djelo dokaz je da uz talent čovjek mora puno raditi, biti uporan i željan novih znanja, svjestan da uči dok god je živ.

“Za dobro slikanje, potrebno je predznanje u crtanju, moramo jako dobro crtati da bi naše slike bile dobre”. Te riječi Vlahe Bukovca, kao da su upućene meni, naime svojim riječima posložio je kockice u mojoj glavi. U Likovnom centru grada Zagreba nije mi bilo jasno zašto me toliko muče s crtanjem kocki, stolaca, skulptura i konjskih glava kada sam ja došla tamo da slikam i da miješam boje. Iako su mi mnogi govorili da je crtanje osnova slikanja, povjerovala sam tek kad sam pročitala Vlahine riječi.

Izložba je otvorena do 11.03. požurite je pogledati!

Danijela

Podijeli objavu
Prethodni članakCall me by your name
Sljedeći članakKreativno druženje

NEMA KOMENTARA

Komentiraj