Svjetski dan pletenja u javnosti

3
635

Danas je svjetski dan pletenja u javnosti. Prvi takav dan održao se 2005. godine a započela ga je Danielle Landes. Održava se druge subote u lipnju, svake godine. Nisam znala da postoji takav dan dok evo i sama nisam prisustvovala jednom. Iako sa skromnim znanjem pletenja osjećala sam se super u društvu mladih žena koje su, svaka od njih, pravi virtuozi u pletenju. Danas sam vidjela prekrasne šaleve, čarape, prekrivače, nakit i dobila želju da usavršim svoje znanje. Lako je, treba vježbati a rezultati su prekrasni i vrijedni. Nema ljepšeg poklona najmilijima od nečega što smo sami izradili. Osim toga, pročitala sam da pletenje ima meditativni učinak i prava je antistres terapija. Danas sam tome i svjedočila.

svjetski dan pletenja u javnosti 2

svjetski dan pletenja u javnosti 3

Podijeli objavu
Prethodni članakCapri
Sljedeći članakPutnik

3 KOMENTARI

  1. Rado sam plela razne odjevne predmete sebi i mojim kćerima.Plela sam šaleve, kape, rukavice, pulovere, veste,čak i hlačice dok su bile vrtićke dobi. Hlačice su imale produženi struk do pazuha.da im bude toplo dok se igraju sjedeći na podu.Cijelo ljeto i jesen plela sam pulovere tako da su svaki dan imale drugi pulover. Odgajatelica u vrtiću im je rekla ” vaša mama ima zlatne ruke”. Na pulovere sam našivala razne ukrase a najljepše je bila glava djevojčice sa pletenicama.Sviđalo se djeci i mamama.
    Ali zato tv nisam gledala niti pod razno. Ne gledam ga ni sada. Stečena navika koju podržavam.

  2. Drago mi je da postoji „Svjetski dan pletenja u javnosti“. Ta vještina zaista je nešto posebno. Prije dosta godina, kada nisam bila u mogućnosti kupiti odjevni predmet izrađen od vune ili konca, pokušala sam sama napraviti ručno sa iglama i to je trajalo gotovo mjesec dana, budući sam bila i zaposlena u poduzeću. Tada još nisam znala ni kako izgleda mašina za pletenje, ali jedna poznanica mi ju je posudila, a kasnije i prodala za male novce. Uz literaturu i upute, te pomoću raznih časopisa za pletenje uskoro sam počela uspješno izrađivati odjevne predmete za moju djecu i mene osobno. Bila sam oduševljena kada sam za kratko vrijeme mogla realizirati zamišljeni model. Moje dečke sam pitala: Kakvu vestu želite i oni su za nekoliko dana bili obućeni u moje đempere. Radila sam im i kape za zimu, i šalove, a sebi sam počela izrađivati raznolike odjevne predmete, da im ni broja ne znam. Nabavljala sam vunu i konce iz tvornice (koje sada više nema) a dobivala sam i narudžbe prijateljica da im nešto izradim. To mi je bio veliki izazov i zadovoljstvo. Uživajući u vještini i brzini izrade, odlučila sam kupiti kompjutersku pletaću mašinu, koja može izrađivati bezbroj mustri, samo se programira broj mustre. Taj hobi zaista mi je terapeutski djelovao, da sam lakše prebrodila mnoge probleme. Djeca su završila uspješno visoke škole, a ja sam s punim koferom s različitim odjevnim predmetima otišla u SAD. Tamo sam našla još više inspiracija, ali klimatski uvjeti tamo nisu mi dozvoljavali da koristim svoju odjeću. Moji prijatelji čudili su se da sam sama izradila takove odjevne predmete i sve sam im ostavila za uspomenu. Bila sam sretna, jer sam se uvjerila, da sve što sam poželjela, mogla sam si napraviti. I danas još imam očuvane mnoge moje veste, ali industrijska proizvodnja, svojim privlačnim cijenama potisnula je te lijepe osobno izrađene predmete. Svaka vrsta ručnog rada razvija kreativnost i daleko više vrijedi od industrijske robe. Moj savjet mladim ženama i djevojkama: Učite razne ručne radove, prema svojim naklonostima, jer to ispunjava tijelo radošću i zadovoljstvom.

    • Današnja masovna industrijska proizvodnja nije kvalitetna kao ručni radovi. Ponekad se obradujem nekim lijepim komadima ali shvatim da je to vrlo često bačen novac.

Komentiraj