Smisao mog života

0
494

Cijeli moj život bila sam uglavnom sretna osoba, ali tek u posljednjih nekoliko godina upoznala sam koncept zahvalnosti u većem i punijem smislu. Mislim da još uvijek nisam postigla sve za čime čeznem; kao i većina ljudi i ja prolazim kroz bolne i teške trenutke, ali i radosti i uzbuđenja ovog čuda zvanog „život“. Sretna sam što imam divnu djecu i dobre i drage prijatelje, koji su uvijek uz mene i kada fizički nisu prisutni. Zbog bjesomučne brzine života i divljeg prisiljavanja da obavim što više posla često mi se dogodi da zaboravim na svijet u kojem se svakodnevno događaju nova čuda. Prije nego sam naučila nešto o zahvalnosti, rijetko sam zapažala nebo iznad sebe, prirodu oko sebe, ljude koji su prolazili žureći svojim putem. Ovog ljeta, sjedeći na jednoj terasi podigla sam pogled prema noćnom nebu punom blistavih zvijezda i u trenutku sam ugledala zvijezdu padalicu. Nasmješila sam se. Učinak je bio kratkotrajan, ali nisam stigla zaželjeti želju. No, shvatila sam da premalo odvajam vremena da bi promatrala čudesni svijet prirode, svaki dan iznova – dugu poslije kiše, ptice u letu, ljepotu prirode. Svaki dan ulazim u svijet s umom punim očekivanja i tražim nešto na čemu ću biti zahvalna i što će obilježiti smisao moga života.

Silvia

Podijeli objavu
Prethodni članakNa pravom putu
Sljedeći članak“Da, i?”

NEMA KOMENTARA

Komentiraj