Siječanj u Zagrebu

2
494

Uvijek kad si obećam da poslije posla idem ravno kući, dođe poziv od prijateljice da je u Zagrebu i da bi negdje izašla. I naravno, teško žabu u vodu natjerati. Prvo sam pogledala što igra u kinu Europa. La la Land u 19h, te Sve najbolje u 18h u dvorani Müller. “Može, rekla je na moj prijedlog”. Nije samo rekla da li La la Land ili Sve najbolje.

Dogovorile smo se naći u 18 sati na Cvjetnom trgu. Sparkirala sam se na otvorenom parkingu u Petrinjskoj i preko Zrinjevca krenula do Cvjetnog. Zbog hladnog sjeverca i prognoze snijega, tek poneki prolaznik proletio bi kraj mene skrivajući se ispod kape i kapuljače. Zrinjevac je prekrasan pod sniježnim pokrivačem i lampicama koje još uvijek krase drveće. Čini mi se još ljepši i čarobniji nego u božićno vrijeme, možda zato što sam imala osjećaj kao da svijetli samo zbog mene. U Teslinoj stolice Good fooda imaju nove sjedalice, ovčja krzna, no nema nikoga da ih griju.

Na Cvjetnom me je čekala Vesna. Nas dvije se sve uvijek brzo dogovorimo. “U 18 počinje domaći film Sve najbolje u dvorani Müller, možda bolje da odmah uđemo na toplo.”

Dobra ideja. Ne znam da li ste bili u dvorani Müller, ja sam bila prvi put i svakako preporučam. Nalazi se u kinu Europa, lijevo stepenicama. Zbog visokog tamno sivog stropa i tamno sive boje zidova i ograde, prostor mi se učinio velik, bezgraničan poput svemira. Posebnu notu daju fotelje različitih boja. Između fotelja su drveni stolići na koje se može odložiti torba, piće i kokice.  Smjestile smo se u udobne fotelje i uživale u filmu.

Danas kažu da je najdepresivniji dan u godini. Općenito za Siječanj govore kako je depresivan, tmuran i hladan. Možda grad ne vrvi ljudima zbog hladnoće ali kino program, kazališna i koncertna sezona tada su u punom jeku i svatko može naći ponešto za sebe. Ako ne znate što bi, i od kud bi krenuli, krenite i vi od nekog filma s repertoara dvorane Müller.

dvorana Muller

 

 

 

 

 

 

Podijeli objavu
Prethodni članakPoziv na ručak
Sljedeći članakPoklon iz daleke Kine

2 KOMENTARI

  1. Nekako u vrijeme novogodišnjih i školskih praznika sjetim se Hotela Interconti i Bistroa Hotela Esplanade u Zagrebu. Nas dvoje odlazili smo u Interconti na sedamnaesti kat iz nekoliko razloga. Sa sedamnaestog kata gledali smo se oči u oči sa Zagrebom i njegovim šarmom. Uz živu muziku, pjevali su pjevači toga doba Jasna Zlokić, Meri Cetinić, Vice Vukov…..Tiho i nenametljivo, tek da su tu. Njihovi melodični glasovi budili su u nama osjećaj da vrijeme stoji i da je tu samo za nas. Da će se zauvijek zaustaviti.
    A Bistro hotela Esplanade lijep, ušuškam, s njegove desne strane u odnosu na ulaz u Hotel. Izgledao je čarobno u snježnoj noći. Ukrasne lampice postavljene na drvo uz bistro prenesene su i u unutarnji prostor. One su se stapale pa se činilo kao da je to jedan prostor. Tek pogled kroz stakleni zid pravio je razliku između topline unutarnjeg prostora i velikog snijega koji je obgrlio bistro, zajedno čineći čaroliju.

  2. U našem gradu gotovo svaki dan izgleda depresivan, osim ako ga sami ne učinimo lijepim i zanimljiivim. Mene ne smetaju ovi minusi, polu prazne ulice, ne čuje se vesela igra djece po zalađenom snijegu, ali ja to vrijeme iskorištavam da nešto lijepo pročitam, da si isplaniram buduće aktivnosti u vrtu, da nešto promijenim, barem razmjestim po stanu. Ne mogu reči da i mene ponekad ne zarobi neka depresija, ali zato postoje divni prijatelji, koji ju odmah rastjeraju, ohrabre savjetima i život teče dalje. Hvala im.

Komentiraj