Godišnji odmor

2
700

“Svaka osoba treba jedan dan odmora. Dan u kojem će svjesno odvojiti prošlost od budućnosti. Posao, obitelj, poslodavac, prijatelji, svi oni mogu preživjeti jedan dan bez nas, a ako nam naš ego dozvoli da priznamo, svi oni mogli bi i vječno postojati bez nas. Svaka osoba zaslužuje jedan dan bez susretanja s problemima, bez traženja rješenja. Svatko od nas treba se s vremena na vrijeme odvojiti od briga koje se ne žele odvojiti od nas.”

Ovo je jako lijepo napisala Maya Angelou a ja bih ovdje dodala da nema boljeg osjećaja od toga kada nakon godišnjeg odmora odeš ponovno na godišnji. Gori je osjećaj jedino vratiti se s godišnjeg, raspakirati kofer, oprati svu silnu iznošenu odjeću i iskorištenu posteljinu i ručnike, oprati i račešljati kosu (nakon deset dana mora, soli i punđe), uljuditi se za posao te preživjeti prvi radni dan i osam sati ispred kompjutera, nakon izležavanja na plaži uz knjigu, plivanja, šetnje i vožnje bicikla.

No….doskočila sam stresu povratka s godišnjeg tako što sam raspremanje kofera, pranje, peglanje i frizuru odložila za sutradan te umjesto toga otišla u šetnju s prijateljicom. Pospremanje UVIJEK može čekati.

 

 

 

Podijeli objavu
Prethodni članakPonekad
Sljedeći članakJoš jedan prvi dan ljeta

2 KOMENTARI

  1. Preselenje iz velegrada u malo prelijepo mjesto na obalu mora divan je osjećaj. Iako se treba privikavati na mir, tišinu, vremena u izobilju. U mirovini si. U stanu si. Čuješ more .Ono priča svoju vječnu priču. Donosi poruke sa svih meridijana. Čujem ga kako šapuće, bućka, pjeni se, ljuti se pa opet miluje – bonaca je. More ima jednaku ćud kao i čovjek. Zar ne. I tako sam ja na stalnom godišnjem odmoru.

  2. Ritam života
    Dok razmišljam o svijetu u kojem živimo, ne čudi me što sam i sama slijepo upala u zamke u koje sam upala.
    Današnji je svijet opsjednut bukom, brzinom i neprestanom aktivnošću.Živimo u vrijeme okruženo pohlepom, požudom i nasiljem, te paralizirano strahom.
    To nemirno vrijeme je puno zbrkanosti i kriza. U današnjem mahnitom svijetu često sami sebe tjeramo raditi do krajnjih granica i zaboravljamo na naše tijelo, srce, um i duh kojima je potrebno vrijeme za odmor i oporavak. Potreban nam je novi način života, koji će uvažavati naše osnovne potrebe. Potreban nam je povremeni odmor, promjena aktivnosti, promjena mjesta boravka.
    Zato trebamo posvetiti pažnju ritmu života, toj savršenoj kombinaciji odmora, aktivnosti i tempa.
    Ako promatramo život oko sebe, spoznat ćemo, kako naši zahtjevni životi vape za redom i jednostavnošću. I sama sam svjesna te istine, ali ipak upadnem u zamke koje mi se ponekad nameću.
    Većina ljudi posrće u životu i sklona je vjerovati da će jednog dana pronaći i uspostaviti bolji način života, koji će im donijeti zdravlje, sreću i zadovoljstvo. Često nije tako.
    Mislim da treba žudjeti za pravim ritmom života i da svatko treba uspostaviti vlastiti ritam, koji će obuhvatiti sve naše osnovne potrebe, a život nam preplaviti aktivnošću i kreativnošću, koja će nam donositi energiju, sreću i zadovoljstvo.

Komentiraj